Nakon što je primila rješenje od Centra za socijalni rad u Rožajama, kojim im je uskraćeno pravo na socijalu, Rešadija Mehović i njen suprug Hasim, kazali su da su zabrinuti za budućnost troje maloljetne djece. Ova porodica preživljava od svega 190 eura koje prima njihova dvanaestogodišnja kćerka Alma po osnovu invaliditeta.
-I pored toga što nemamo ama baš ničega, osim golih života, ljudi iz Centra za socijalni rad su nam uskratili pravo na materijalnu pomoć. Ovim rješenjem oni su moje troje djece ostavili bez hljeba, a sav teret ovoga svijeta svalili su na moja bolna pleća - s tugom u glasu kazuje Rešadija.
Ona tvrdi da je, zbog nemaštine u kojoj živi decenijama, zapala u tešku psihičku krizu.
-Moj suprug je takođe obolio i nakon 30 godina čekanja na posao, danas nije sposoban da bilo šta radi. Zbog svega što me je snašlo i tereta koji podnosimo zbog nemaštine, već nekoliko godina živimo na ljekovima. Svakodnevna briga kako ću da prehranim troje djece i šta da im kažem kada nemam od čega da im spremim ručak ostavila je posljedice na moje psihičko zdravlje. Decenijama sam na birou rada i uspjela sam da ostvarim nadoknadu za majke sa troje i više djece, ali od kada sam ostala i bez tih primanja svijet mi se okrenuo naopačke – s goričinom navodi Rešadija. Ističe da u rješenju Centra za socijalni rad stoji da nemaju pravo na socijalu zbog primanja koja ima njihova kćerka.
-Prije nego što sam ostvarila pravo na nadoknadu po osnovu rođenja troje djece, moj suprug je primao socijalu. Sada, kada sam ostala bez nadoknade, mi nemamo pravo na socijalu pa pitam odgovorne da li je to moguće. Takođe, pitam odgovorne kako je moguće da selektivno primjenjuju zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti jer socijale primaju porodice koje su mnogo imućnije od moje pa čak i one čiji su članovi u inostranstvu, a ima i onih koji primaju socijalu, a rade u inostranstvu.
Ovim potezom, koji doživljavam kao kapric, jer nemam čime da častim one što odlučuju kome će biti dodijeljena socijala, Centar za socijalni rad je dokrajčio moju porodicu jer zbog uskraćivanja prava na socijalu mi smo još više potišteni i nervozni što se prenosi na našu djecu, pa su i ona nezadovoljna životom jer smo nemoćni da im bilo šta priuštimo pa makar to bio i pristojan obrok. Novac koji prima Alma većinom dajemo za njene potrebe, od kupovine ljekova, pelena i hrane, tako da veoma malo ostane za plaćanje računa i kupovinu osnovnih životnih namirnica – tvrdi Mehovićeva, ističući da se u nekoliko navrata obraćala Centru za socijalni rad tražeći jednokratnu novčanu pomoć, ali da joj ni u jednom slučaju nisu izašli u susret.
-Mi nemamo nikoga na ovome svijetu da nam pomogne. Zahvaljujući ,,Danu” dobri ljudi su nam izlazili u susret na čemu smo zahvalni. Posebnu zahvalnost dugujem darodavcu iz Berana koji nam je ranije pomogao sa 200 eura. To je bila najveća donacija koju smo ikada od nekoga dobili i bili smo veoma ganuti plemenitošću ovog Beranca – kazala je Mehovićeva. U kući Mehovića skoro da nema ničega. Rešadija ističe da im nedostaje namještaj pa su njena djeca prinuđena da spavaju na sunđerima.
- Nemamo kome da se obratimo niti od koga da tražimo pomoć. Živimo na veresiju zadužujući se u prodavnici u komšiluku jer nam komšija izlazi u susret. Dodatno nas opterećuju mjesečni računi za vodu i struju koje nemamo od čega da platimo. Ne mogu bolesnoj kćerki da priuštim litar soka mjesečno ili puding da se zasladi. Boli me duša što moja starija djeca pate zbog ovakvog života. Najveća mi je želja da ih izvedem na put, a prije svega da završe školu... Računajući na društvo koje ne vodi računa o sirotinji, malo je nade da mi se te želje ostvare – kroz suze zaključuje Mehovićeva.V.Ra.


Apel za pomoć

Svi ljudi dobre volje, koji su u mogućnosti da pomognu porodici Mehović, novčana sredstava mogu uplatiti na žiro račun broj: 510080396827703655 kod Crnogorske komercijalne banke, na ime Rešadija Mehović.